Stručnjak za nuklearnu energiju: Katastrofa u Černobilu je bila direktno vezana i s BiH, a Jugoslavija je trajno ostala desetkovana

Prije tačno 40 godina, eksplozija u Černobilu i katastrofa koja je uslijedila promijenila je Evropu zauvijek. Radioaktivni oblak prešao je granice i prvi put pokazao da nuklearna nesreća nikada nije samo lokalni problem.

Posljedice traju i danas - ostale su u zemlji, vodi, ali i u nepovjerenju prema institucijama. Bio je i tosistemski slom kašnjenje informacija, zataškavanje i loše upravljanje krizom. I upravo ta lekcija i danas je ključna.

Nuklearni rizici danas

Četrdeset godina kasnije, Evropa se ponovo suočava s nuklearnim rizicima, ali drugačije prirode. Rat u Ukrajini prvi put u historiji doveo je do borbi oko aktivnih nuklearnih postrojenja, uključujući Zaporišku nuklearnu elektranu najveću u Evropi. Stručnjaci kažu - ovo je situacija kakvu svijet nikada ranije nije imao. Čak ni sam Černobil nije prošlost. Zaštitna konstrukcija iznad reaktora oštećena je tokom rata, a eksperti upozoravaju na nove rizike ako se ne sanira.

Ko sve ima nuklearno oružje?

I tu dolazimo do novog, aktuelnog sukoba zbog kojeg vrijedi podsjetiti na još jednu činjenicu- nuklearno oružje. Danas ga posjeduje devet država: Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina, Francuska i Velika Britanija, kao zvanične nuklearne sile. Te, uz njih, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i Izrael. Zašto je to važno? Jer nuklearno oružje nije samo pitanje rata nego i političkog pritiska, sigurnosti i globalne ravnoteže. U kontekstu aktuelnih sukoba od Ukrajine do Bliskog istoka - pitanje nuklearnog naoružanja ponovo se vraća u fokus. Ne zato što je njegova upotreba vjerovatna, nego zato što njegov postojanje mijenja pravila igre. Paradoksalno dok strah od nuklearnih rizika raste, raste i interes za nuklearnu energiju. Danas u svijetu radi više od 400 reaktora, a desetine novih su u izgradnji, uz krupne i rastuće planove i u našoj regiji.

Gdje je BiH?

A gdje smo tu mi? Za Bosnu i Hercegovinu, nuklearna tema ne smije biti samo teorija nego konkretno pitanje. Između ostalog, i planirano odlaganje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori otvorilo je niz dilema: koliko je to sigurno, ko kontroliše procese i da li građani imaju dovoljno informacija. Decenije od katastrofa, ali i aktuelna situacija zavrjeđuje pitanja - o naučenim i nenaučenim lekcijama i spremnosti.

O svijetu danas, regiji, ali i nama i u konačnici ovom posljednjem spomenutom - bici Bosne i Hercegovine protiv radioaktivnog otpada koja će za dvije sedmice uslijediti u Ženevi - razgovarali smo sa stručnjakom za nuklearnu energiju Emirom Dizdarevićem.

"26. aprila ove godine vršilo se 40 godina od najveće katastrofe, možda u svijetu poslije ovih katastrofa iz ratova. U noćnim satima u subotu je došlo do testiranja nuklearnog reaktora sovjetske bivše proizvodnje u Černobilu, koji je pokazao u daljim analizama nedostatke. I u tim testovima, kada je snaga reaktora pala na ispod 20% snage, pokazuje nestabilnost, pogrešno djelovanje operatora, pogrešno djelovanje njegovog nadređenog i jedan autoritativan odnos u tom društvu koje je bilo totalitarno, i došlo je do eksplozije reaktora broj 4 u nuklearnoj elektrani Černobila", podsjetio je Dizdarević.

Skrivanje incidenta izazvalo posljedice koje i danas osjećamo

Ta posljedica je, ističe, u početku skrivana i to je bio razlog što se možda nije djelovalo u prvi momenat kvalitetnije prema ostalim susjednim državama, a svakako i prema državama koje su poslije možda i primile neku dozu uslijed vremenskih prilika koje su nastale iza te katastrofe.

"Gledajući s ove tačke stanovišta, Bjelorusija je možda najviše bila ugrožena tom nuklearnom katastrofom. Iseljavanje stanovništva, zona isključenja od 30 kilometara, veliki broj oružanih snaga, tzv. likvidatori koji su došli tu da saniraju posljedice, da ugase taj reaktor koji je eksplodirao, su u jednoj minuti dobijali dozu koja je za cijeli život dozvoljena. Posljedice se osjećaju i danas, a jedna od posljedica je i taj oblak koji je i na naše prostore došao i Cezijum-137 je povećan u životnoj sredini naše države. Evropska unija drži granice Cezijuma-137 u životnoj sredini, u namirnicama, u materijalu, malo više s razlogom te katastrofe", rekao je stručnjak.

Černobil uticao i nuklearni program u BiH i Jugoslaviji

Pitali smo, da li su 40 godina kasnije slične katastrofe nemoguće ili i dalje postoji šansa za ljudski faktor kao grešku. Dizdarević ističe kako je ova katastrofa bila direktno vezana i za našu državu, ali i cijelu bivšu Jugoslaviju.

"Bivši jugoslovenski nuklearni program je iza ove katastrofe suspendovan. Znači, zaustavila se izgradnja nuklearnih elektrana, ostala je samo nuklearna elektrana Krško koja je u tom momentu već bila izgrađena u Sloveniji. Osim toga, tenderska procedura je bila u toku i za nuklearnu elektranu Prevlaka u Hrvatskoj, po istom modelu kao nuklearna elektrana Krško, u zajedničkom vlasništvu 50%-50%, dvije bivše Socijalističke Republike, Republike Slovenije i Republike Hrvatske, nije realizovana i prekinuto je sve sa programom, s tim da je Skupština Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije stavila moratorijum na nuklearni program. Naši političari i stručnjaci iz BiH koji su bili vezani za Energoinvest su učestvovali u nuklearnom programu i u prekidu nuklearnog programa, odnosno donošenja tih odluka", rekao je Dizdarević.

Uloga Energoinvesta

Navodi da su četiri ključne kompanije iz Slovenije bile u nuklearnom programu: Jožef Stefan Institut, Ruđer Bošković iz Hrvatske, Institut Vinča i Energoinvest.

"Energoinvest je u to vrijeme i razvijao proizvodnju sekundarnih elemenata, odnosno sekundarnih postrojenja u nuklearnom programu, s tim da nije ulazio u reaktor. I možda je starijim vašim gledaocima poznat tzv. separator pare koji se proizvodio ovdje na Stupu i izvozio za Sovjetski Savez za njihovu nuklearnu tehnologiju, odnosno nuklearne elektrane. Stopiranjem toga, odnosno ovom nesrećom, vjerovatno su se dalje odvijali i neki procesi koji bi bili možda u drugom pravcu da je Jugoslavija ostvarila svoj nuklearni program. Gledajući danas, susjedne države BiH ponovo izvlače dokumentaciju koja je rađena 70-ih, 80-ih godina i pozivaju se na tu dokumentaciju, odnosno povratak nuklearnog programa u civilne svrhe. Nuklearna energija ima veliki značaj u civilne svrhe, ali je tu tanka granica između civilnih svrha, odnosno proizvodnje električne energije i dobijanja obogaćenog nuklearnog goriva, u ovom slučaju uranijuma-235, odnosno plutonijuma-239. Zato u vašem uvodu je i rečeno da međunarodna zajednica naučene lekcije pokušava da primijeni u praksi i da sa novim generacijama nuklearnih reaktora, u ovom momentu generacija 3+, a ovaj reaktor kanalni je bio generacije 2, eliminiše mogućnost da dođe do ovakvog incidenta", istakao je.

Detalje pogledajte u videu:

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad